ZA BOLJE KORISNIČKO ISKUSTVO, AŽURIRAJTE INTERNET PREGLEDNIK. PROVJERITE OVDJE ZA NAJNOVIJU VERZIJU.
FOR A BETTER EXPERIENCE, KEEP YOUR BROWSER UP TO DATE. CHECK HERE FOR LATEST VERSIONS.
Parodontitis, odnosno parodontoza, bolest je potpornih struktura zuba. Parodontitis nastaje kao posljedica neliječenog gingivitisa zbog kojeg bakterije prodiru u dublje slojeve potpornog tkiva zuba, razarajući kost i stvarajući tzv. džepove. S obzirom na oblik razlikujemo agresivni, kronični i nekrotizirajući parodontitis. Neki oblici bolesti razvijaju se gotovo neprimjetno dok su drugi praćeni boli, krvarenjem, otokom desni, lošim zadahom te klimanjem i migracijom zuba.
Dijagnoza parodontitisa postavlja se kliničkim pregledom, sondiranjem, mjerenjem parodontalnih indeksa te rentgenskim snimanjem.
Ključnim čimbenikom u razvoju parodontalnih bolesti smatra se zubni plak, a ostali čimbenici su dob, nasljeđe, pušenje, stres, ortodontske anomalije, traume, malnutricija i dr.
Gingivitis je najblaži oblik parodontne bolesti praćen crvenilom, krvarenjem i oticanjem desni. Subjektivne smetnje mogu, ali ne moraju biti prisutne u ovoj fazi bolesti. Uzrok gingivitisa najčešće leži u neadekvatnoj oralnoj higijeni, a liječi se redovitim profesionalnim čišćenjem zubnih naslaga (kamenca) i poliranjem od strane doktora dentalne medicine. Ključna je i promjena higijenskih navika pacijenta.
Liječenje parodontitisa podrazumijeva otklanjanje supragingivnih naslaga (profesionalno čišćenje plaka i kamenca), ali i subgingivnih naslaga tj. struganje i poliranje korijena zuba (tzv. kiretaža zuba). Tim postupkom uklanjaju se naslage i bakterije koje se nalaze ispod zubnog mesa u tzv. parodontalnom džepu. Uz samo čišćenje, provodi se i pjeskarenje površine zuba te dezinfekcija diodnim laserom čime se postižu odlični rezultati.
U razvoju parodontalnih bolesti ključna je prevencija koja podrazumijeva :
Imate pitanje ili se želite naručiti? Rado ćemo vam dati savjet i ponuditi rješenje!
Kontaktirajte nas
Dijagnoza parodontitisa postavlja se :
Tim metodama dobiva se informacija o stupnju oštećenja tkiva te eventualnoj prisutnosti patogenih bakterija u parodontu. U novije vrijeme došlo je i do razvoja rane dijagnostike, u fazi dok bolest još nije manifestirana. Radi se o enzimskim te imunološkim testovima koji se provode u laboratoriju, ali i u samoj ordinaciji u samo nekoliko minuta. Tim testovima postigao se značajan korak u ranoj prevenciji parodontalne bolesti.